I psi blage naravi mogu postati opasni u pogrešnim rukama – koja je odgovornost vlasnika

Krajem jula dva psa, rase šarplaninac, napala su i usmrtila 79-godišnju ženu u Neštinu. Ona je ušla u dvorište svog komšije, kako su mediji tada preneli, jer joj je pobeglo pile, kada su je napali psi. Od zadobijenih povreda žena je ubrzo preminula, a vlasnik pasa je priveden. 


Nakon ove tragedije nametnulo se mnogo polemike. Da li postoji i koja je odgovornost vlasnika, jer kako je tada izneto, psi su bili ograđeni, a na kapiji, kao i u dvorištu nalazilo se obaveštenje o opasnim psima. Za vlasnike pasa koji ujedu ili povrede nekog zakon predviđa kazne od jedne do osam godina zatvora. Ipak, praksa pokazuje da najčešće dobijaju samo prekršajne prijave.

Ljubitelj pasa i aktivista za zaštitu životinja, Aleksa Ćulum kaže da je šarplaninac ili šarac drevna pasmina, poreklom sa Šar planine i klasifikuje se kao planinski tip molosa. Šarplaninci, kao i cela grupa molosoidnih pasa su specifične građe koju karakteriše golemost, teške kosti, viseće uši i kratka njuška.

-To je jedna prelepa pasmina službenih pasa ili pasa čuvara, stabilnog temperamenta, ali i izuzetno izraženog zaštitničkog nagona. Prema tome, vlasnici ovih pasmina moraju umeti da prepoznaju impulse psa, treba da imaju poštovanje ka sirovoj snazi koju pas ima, te da svakodnevno rade s njima i pruže im adekvatnu dresuru, kako se ti nagoni ne bi usmerili u pogrešnom pravcu, navodi naš sagovornik.

Teško je tačno definisati i klasifikovati pse na opasne i one koji to nisu, jer prema Aleksinim rečima, i pasmine blage naravi mogu postati opasne u pogrešnim rukama.

-Često je najopasnija osobina psa u stvari čovek koji ga poseduje, psi „opasne“ kategorije u pravim rukama mogu biti fantastični i pouzdani psi, dok i pasmine najblaže naravi mogu postati opasne u pogrešnim rukama. Imajući to na umu, Zakon prepoznaje određene opasne pasmine, ali nije ograničen samo na te pasmine. Bilo koji pas u očima zakona može biti „opasan pas“ ako ispunjava određene uslove, navodi Aleksa.

Prema Pravilniku o načinu držanja pasa koji mogu predstavljati opasnost po okolinu, to može biti bilo koja jedinka te vrste, izuzev službenog psa, koja je:

-bez očiglednog povoda napala čoveka, nanela mu telesne povrede ili ga usmrtila;
-bez očiglednog povoda napala drugog psa, nanela mu teške telesne povrede ili ga usmrtila;
-uzgajana, odnosno dresirana za borbe pasa ili nađena u organizovanoj borbi sa drugim psom;
-namenjena za čuvanje imovine ili da bude telesni čuvar;
-rasa pit bul terijer ili mešanac te rase, koji ne potiče iz kontrolisanog uzgoja;
-rase: bul terijer, staford terijer, američki staford terijer i mini bul terijer, ili mešanac tih rasa.

Iako češće čujemo da su napadi psa na čoveka od strane napuštenih pasa, Aleksa tvrdi da je to zabluda.

-Dugogodišnje pomaganje napuštenim psima koji preživljavaju na ulicama mi je pokazalo da uglavnom kada se desi napad, odmah vidimo hajku na napuštene pse, a istina je da je to često vlasnički pas koji nije obeležen u skladu sa zakonom. Vlasnički pas, koji je sveže izbačen ili je pobegao, te nije naviknut da bude napolju i ne zna kako da se ponaša, se pokazao kao mnogo veći problem od psa koji preživljava na ulici, kaže ljubitelj pasa.

Odgovornost vlasnika

Aleksa Ćulum napominje da kada vlasnički pas napadne, vlasnik je svakako odgovoran za svog psa. Stepen odgovornosti utvrđuje sud u skladu sa Zakonom ali, da bi uopšte moglo da se razgovara o odgovornosti, potrebno je da se radikalno sprovede čipovanje vlasničkih pasa, jer trenutno jedan ili dva od deset imaju čip. Treba imati na umu da se, kada neobeležen pas pobegne i napadne nekoga, neodgovorni vlasnik sigurno neće sam javiti, psa će preuzeti šinteraj i vlasnik koji je odgovoran za napad često nikada neće biti pronađen, jer ne postoji nikakva evidencija. Napad se onda vodi kao napad napuštenog psa, što dalje „naduvava“ statistiku.

Upravo zbog izbegavanja odgovornosti, novčanih ili zatvorskih kazni, vlasnici pse vrlo retko čipuju.

-Nažalost, većina vlasničkih pasa nije obeležena, a vlasnici se često ne jave ne bi li izbegli pravnu odgovornost, pa velika većina pasa bude usmrćena. U slučaju da je pas bio obeležen mikročipom i vlasnik se javi, ili se pojavi kompetentno lice koje je voljno da preuzme psa, postoji Pravilnik o držanju pasa koji mogu predstavljati opasnost po okolinu, rekao je Aleksa.

On podseća da postoji nekoliko važnih stvari koje moramo da ispoštujemo kao vlasnici pasa ukoliko ne želimo da naš ljubimac postane opasnost za svoju okolinu.

Odgovorno vlasništvo, prema Zakonu, podrazumeva da vlasnik obeleži psa mikročipom, kako bi taj pas bio zaveden u registar Uprave za veterinu. Postoji i obaveza poštovanja Zakona o dobrobiti životinja.

Odgovorno vlasništvo prema ljubimcu podrazumeva da je držalac životinje odgovoran za život, zdravlje i dobrobit životinje i da mora da preduzima sve neophodne mere kako bi obezbedio da se životinji ne nanosi nepotreban bol, patnja, strah, stres ili povreda. Takođe, podrazumeva se i to da vlasnik treba da obezbedi uslove da pas ne može da izađe bez nadzora, u kom slučaju bi mogao nekog da napadne ili da se nekontrolisano pari.

Odgovorno vlasništvo prema društvu i okolini podrazumeva da je vlasnik psa dužan da, u skladu sa Zakonom, spreči rađanje neželjenih kućnih ljubimaca i to: onemogućavanjem kontakta mužjaka i ženke, primenom kontracepcije, kastracijom i sterilizacijom ženke.

-Moramo da osvestimo ljude da problem nisu napušteni psi, nego ljudi koji su ih ostavili jer, ono što vidimo na ulicama, ne ukazuje na to da Srbija ima problem sa psima, već da Srbija ima problem sa neodgovornim vlasništvom i nesprovođenjem Zakona o dobrobiti životinja, rekao je na kraju naš sagovornik.

D. J. Bujak

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *