Dragosavljević: Cilj mi je da postanem svetski seniorski prvak

Dve zlatne medalje na nedavno održanom Evropskom prvenstvu za juniore i mlađe seniore u Bratislavi su bile povod razgovora sa kajakašem Tarketa i reprezentacije Srbije sedamnaestogodišnjim Strahinjom Dragosavljevićem o njegovoj dosadašnjoj karijeri i planovima za budućnost.


Kakav je osećaj biti dvostruki šampion Evrope?

-Prva osvojena zlatna medalja u juniorskom jednosedu na 200 metara na Evropskom prvenstvu 2022. godine u Beogradu mi je došla kao dar sa neba. Nisam mogao da dođem sebi i trebalo mi je nedelju dana da se sve slegne. U Bratislavu na EP sam došao mnogo odlučniji, zreliji i ozbiljniji, nisam dozvolio da me to ponese u smislu da ću sigurno osvojiti zlatnu medalju. Došao sam u Slovačku da izveslam trku najbolje što mogu. Kao rezultat toga su došle ne jedna, nego dve zlatne medalje zbog čega sam jako srećan.

Imaš samo 17 godina, a već si nosilac svetskih juniorskih rekorda u jednosedu na 200 i dvosedu na 500 metara?

-Na pola kilometra sam oborio svetski, a na 200 metara evropski rekord, jer se na svetskim prvenstvima ne vesla ta disciplina. Međutim, ostvario sam najbrže vreme na svetu, pa se nezvanično može reći da sam postavio i novi svetski rekord u jednosedu na 200 metara.

Kako se odvijala finalna trka u dvosedu na 500 metara sa Veljkom Vješticom?

-Moram najpre da kažem da je Veljko Vještica imao jako nezgodan raspored trka, imao je samo sat vremena pauze između finala na 1.000 i 500 metara. Ljudi ne shvataju koliko je to mala pauza, tako da mu svaka čast na tome što je uradio. Ne verujem da bi iko to mogao bolje da uradi od Veljka. Što se tiče finalne trke, znali smo da je naša prednost dok god ostanemo smireni. Vrlo značajnu ulogu u pripremi trke imaju i treneri, koji nas savetuju na šta da obratimo pažnju. Mi smo samo trebali da dobro krenemo iz startnog bloka, što smo i uradili, da držimo neku sredinu i onda da dobro finiširamo. Sjajno smo izveslali finiš i sa velikom dominacijom osvojili prvo mesto.

Ubedljivom pobedom u kvalifikacijama trke dvoseda na 500 metara ste praktično već najavili visoke domete?

-Pred kvalifikacije nam je bio cilj da uđemo u A finale. Znali smo da vredimo, ali se nismo uzdizali, već smo ostali mirni. Odveslali smo sjajne kvalifikacije i ubedljivo pobedili sa više od tri sekunde prednosti u odnosu na drugoplasirani čamac. Već tada smo oborili svetski rekord, da bismo ga u A finalu samo poboljšali.

Da li si se zlatnim medaljama iz Slovačke zvanično oprostio od juniorske konkurencije?

-Ne, još nisam. Od 17. do 21. jula imamo Svetsko prvenstvo za juniore i mlađe seniore u Plovdivu u Bugarskoj. Tu ćemo pokušati da osvojimo još jedno zlatno odličje. Da li smo favoriti, ne znamo, jer će tu biti još puno posada iz sveta. Ipak, mi ostajemo mirni do same trke i daćemo sve od sebe da osvojimo neku medalju. Sa zlatnim medaljama osvojenim u Slovačkoj smo se oprostili od juniorskog uzrasta u Evropi, ali nam je ostala svetska scena.

Kakav je osećaj biti deo kajakaške reprezentacije Srbije?

-Osećaj je neopisiv, zaista sjajan. Kajak je još uvek mali sport u Srbiji, ali se polako probija i jako mi je drago što mogu da doprinesem tome. Međutim, hoću da naglasim da je kao sport kajak jako težak ko hoće da se profesionalno bavi njime i dostigne neki značajniji rezultat. Kada prođete kroz cilj i budete među najbržim ljudima na svetu, to je zaista neopisivo. To su neverovatne brzine koje ljudsko telo može da proizvede. Osećaj kada se borite za svoju zemlju je neverovatan, ono čemu svaki sportista teži, a kada osvojite zlatnu medalju, stojite na pobedničkom postolju i slušate našu himnu, srce ti bude veliko kao planeta.

Kako je to takmičiti se sa znatno iskusnijim kajakašima iz starijeg uzrasta?

-Mnogo je velika razlika između juniorskog i seniorskog uzrasta. Mene je prvo učešće u seniorskim trkama pripremilo za izazove u uzrastu juniora. Malo zbunjujuće zvuči, ali je tako. Naučio sam kako da se ponašam u trci, van trke, na treningu. Ima par kajakaša koji sada izlaze iz juniorskog uzrasta i prelaze u mlađe seniore. To smo pre svih Veljko Vještica i ja. Neverovatna je energija potrebna i mnogo se više istrošim kako bih bio blizu seniora koji veslaju na 200 metara, a kamoli da ih pobedim.

Strahinja Dragosavljević je počeo da trenira kajak pre jedanaest godina. Ko ti je bio prvi trener?

-Prvi trener ikada u kajaku mi je bio Miroslav Mika Rodić kome sam zahvalan na svemu. Od njega sam puno naučio. Kasnije mi je trener u Tarketu bila Nevena Stojković koja me je uvela u tajne kajaka i uticala na to da ostanem u ovom sportu, da se ozbiljnije bavim njime. Svaki trener koji me je, makar malo, trenirao imao je nekog uticaja na moj razvoj. Tu mislim na Miku i na Nevenu, kao i na sadašnjeg trenera Simu Boltića. Od svih njih učim i ponešto implementiram u sebe. Kod Nevene Stojković sam zavoleo ovaj sport i jako mi je drago da vidim da i danas radi na isti način sa decom. Sada mi je trener Simo Boltić i u klubu i u reprezentaciji, a on je sve ono što bi bilo koji kajakaš poželeo. Sve što mi kaže upijam, učim, izgradio mi je karakter pobednika i mnogo ulaže u rad sa nama. Kada gledate njega sa strane, stičete utisak da i on vesla sa nama na vodi. Stvarno je neverovatan i ne bih ga menjao ni za šta na svetu. Meni je poseban kao osoba, jer me zna od malih nogu.

Koji su ti najveći uspesi u dosadašnjoj karijeri?

-Pored zlatnih medalja osvojenih na prvenstvima Starog kontinenta u Beogradu 2022. i Bratislavi ove godine, ušao sam u istoriju kao najmlađi učesnik Evropskog prvenstva. To je bilo 2021. godine na juniorskom EP, iako sam tada još bio u uzrastu mlađih kadeta. To mi je jedan od najvećih uspeha. Jedna od prvih medalja na internacionalnoj sceni mi je na regati za Olimpijske nade u Račicama, a to je nezvanično Svetsko prvenstvo za mlade uzraste. Tada sam osvojio dve medalje na toj regati i video da mogu da napravim neke veći rezultate u kajaku. Ova sezona mi je vrhunac karijere, ali može još mnogo, mnogo bolje.

Kako se pripremaš za takmičenja?

-U zimskom periodu veslamo na vodi dok god možemo. Obučemo se što toplije i veslamo punu kilometražu, po 20-30 kilometara na dan. Idemo i na trčanje, a tu su i treninzi u teretani kada baš zazimi. Kako se bliži neko takmičenje, lagano spuštamo intenzitet treninga kako bi ostali sveži. Inače, svake godine preko Kajakaškog saveza Srbije idemo na dvonedeljne zimske pripreme u Tursku gde sam dva puta učestvovao.

Kakvi su uslovi za treniranje kajaka u Bačkoj Palanci?

-Nemam na šta da se požalim, stvarno su ovde najbolji uslovi koje kajakaši mogu poželeti, jer tu imamo Tikvaru i Dunav. Jezero Tikvara je veliko i dovoljno za naše potrebe, tako da Bačku Palanku ne bih ni za šta menjao.

Koji su ti planovi za budućnost?

-Već ove godine sam učestvovao na dokvalifikacijama za Olimpijske igre u Parizu. Shvatam to kao jako veliku stvar, jer nema svako priliku da se u mojim godinama bori za Olimpijadu. Veslao sam u četvercu, a taj čamac je bio jako kvalitetan. Jedina greška je bila ta što nismo bili dovoljno uveslani. Na kraju smo ispali u polufinalu. Žao mi je što se nismo izborili za Olimpijske igre. Mislim da je san svakog sportiste da učestvuje na Olimpijskim igrama, a meni ostaje da vredno radim u naredne četiri godine kako bih se našao na narednim OI 2028. godine. Ovog leta ću da navijam za brata Marka koji ipak ide u Pariz, jer je došlo do promena u reprezentativnom četvercu. S obzirom da sledeće godine prelazim u uzrast mlađih seniora, cilj mi je da postanem seniorski svetski prvak, jer sam Evropu već pokorio.

D. Zorić

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *