Danas je Vidovdan

Srpska pravoslavna crkva 15. juna po julijanskom, odnosno 28. juna po gregorijanskom kalendaru danas obeležava Vidovdan, jedan od najvećih srpskih praznika.
Značaj Vidovdana za srpski narod proističe iz istorijskih događaja koji su vezani za taj datum, a najznačajniji je Kosovski boj, stradanje Kneza Lazara Hrebeljanovića i tzv. propast Srpskog carstva. Od tog dana se, pored Svetog Amosa, od početka dvadesetog veka 28. jun slavi i kao crkveni praznik Svetog velikomučenika Kneza Lazara i svetih srpskih mučenika.
Praznik je posvećen Knezu Lazaru Hrebeljanoviću i srpskim junacima koji su poginuli na Kosovskom boju. Njegovom zaslugom okončan je višegodišnji srpsko-grčki crkveni raskol koji je trajao još od vremena Cara Dušana. To je donelo Knezu Lazaru veliki ugled u narodu i među sveštenstvom.
Pored Kosovskog boja, na ovaj dan su se dogodili mnogi važni događaji, a između ostalih i atentat na nadvojvodu Austrougarske monarhije Franca Ferdinanda u Sarajevu, što je bio povod za Prvi svetski rat.
Nakon pogibije sultana Murata 28. juna 1389. godine turska vojska je krenula u povlačenje, ali nekolicina se nije potpuno povukla i oni su kasnije u toku dana postavili zasedu Knezu Lazaru i uspeli da ga ubiju. Njegovo telo je sahranjeno u manastiru Ravanica kod Ćuprije. Početkom seobe Srba, narod je svete mošti Kneza Lazara preselio u manastir Vrdnik na Fruškoj Gori. Tokom Drugog svetskog rata njegove mošti su prenete u Beograd gde je počivao sve do 1988. godine kada su prenete u Manastir Gračanicu na Kosovu. Godinu dana kasnije su mošti Kneza Lazara vraćene u manastir Ravanicu gde i danas počivaju.
Knez Lazar Hrebeljanović je sagradio mnoge crkve i manastire, a najpoznatiji su Ravanica i Lazarica. Obnovio je manastire Hilandar na Svetoj gori i Gornjak, a bio je i ktitor ruskog manastira Pantelejmona.
Narodna verovanja i običaji
Vidovdan je praznik koji je nastao u čast starog slovenskog Boga Svetovida, u koga su naši preci verovali pre primanja hrišćanstva. U narodnim predanjima Svetovid leči očne bolesti i omogućava slepima da progledaju, pa se Vidovdan smatra i praznikom koji „otvara oči“. Jedan od narodnih običaja je da devojke uoči Vidovdana pod jastuk stave vidovu travu, parče hleba i malo soli kako bi otkrile budućeg mladoženju. Na ovaj dan se ne igra i ne peva u znak poštovanja prema mrtvima. Na Vidovdan se izbegava svaki rad, a jede se zrelo voće. Prema tradiciji, na Vidovdan se ne započinju novi poslovi, jer se smatra da to može doneti lošu sreću. Jedno od tradicionalnih narodnih običaja je umivanje u vodi vidovki u koju su stavljene latice crvenih ruža ili lekovitog bilja. U nekim mestima u Mačvi na taj dan su velike zadušnice, a u Vojvodini i severozapadnoj Srbiji se iznosi tkanje što žene i devojke rade kako bi se videlo koliko su vredne. Postoji i verovanje da na ovaj hrišćanski praznik treba ustati pre zore, pogledati prema suncu i izgovoriti „Oj Vido, Vidovdane, daj mi vid dok sam živ“.
Izvor: Wikipedia.rs, Svet plus




Valjda pre i iznad svega POMOLIMO SE DANAS ZA SV. CARA LAZARA I SVE KOSOVSKE MUČENIKE, a ne „za sreću“ (!) ???