Da li će Šumska ulica ikada biti Čelikova ulica?

Petar Čelik (1949) je jedan od najpoznatijih meštana Bačke Palanke kada je u pitanju sport.


Čelik je u svojoj dugogodišnjoj karijeri u bodibildingu ostvario vrhunske rezultate. Najznačajniji među njima su trostruka šampionska titula u bodibildingu u Evropi i višestruka u svetu, a svojevremeno je 1975. godine proglašen za Mistera Jugoslavije, dok je godinu dana kasnije bio i Mister Slovenije. Mister Jugoslavije je bio u više navrata u svim postojećim federacijama. Na prvenstvu Evrope 1980. godine u Nemačkoj je postao dvostruki šampion Starog kontinenta, bio je apsolutni pobednik takmičenja i prvak u srednjoj kategoriji. U Moskvi je 2003. godine osvojio prvo mesto u svojoj kategoriji i po treći put stekao titulu evropskog prvaka. To su samo neki od uspeha Petra Čelika u njegovoj dugogodišnjoj sportskoj karijeri. A gde je danas ovaj vrsni sportista i šta radi?

Da li trenirate još uvek aktivno?

-Treniram 4-5 puta nedeljno visokim intenzitetom. Moja trenutna forma je takva da bih za nekih 6 meseci mogao izaći na takmičenje sa realnom šansom za pobedu u svojoj starosnoj kategoriji, čak i na Svetskom prvenstvu. Moje zagrevanje pre treninga traje oko pola sata. Posle toga prelazim na rad sa pojedinačnim mišićnim grupama, recimo za leđne mišiće. Tri vežbe po jedno deset serija od svake, a broj ponavljanja po seriji mi je deset puta, retko manje, a često i po 12 i 15.

Kojim intenzitetom trenirate?

-Meni je snaga opala u odnosu na mlađi uzrast, ali ako sam, primera radi, trenirao intenzitetom 60-90 odsto kao senior, i sada u tim okvirima treniram, samo što su težine manje. Stepen naprezanja je isti, tj. adekvatan mojoj trenutnoj snazi.

Da li je bodibilding ostavio neke posledice na važe zdravlje ili vam je doneo neke benefite?

-Bodibilding nije ostavio posledice na moje zdravlje – naprotiv. Osećam se dobro. Bio sam bolestan samo od onoga što se pre 3-4 godine zvalo pandemija, a inače najmanje 25 godina pre i posle pandemije, kada sam ozdravio, ne idem kod lekara jer ne osećam potrebu za tim. Naravno, ne koristim nikakve lekove, jer se ne lečim. Moje dobro zdravstveno stanje nije rezultat samo bavljenja sportom, već i posebnim načinom ishrane i zato što ne pijem običnu vodu. Koristim izvorsku vodu koju još obrađujem električnim putem pomoću sprave koja se zove „jonizator“. Ta sprava nije skupa i može je napraviti svako ko je elektrotehničar ili majstor električar. Izbegavam da konzumiram industrijski šećer, belo brašno, trans masti i so. Pritisak mi je 120/80. Alkohol i cigarete nikada nisam koristio. Moje mentalno stanje je takvo da dosta dobro podnosim stres. Znači ne živim bez stresa, već sam sebe tako ustrojio da na stres ne reagujem momentalno i burno.


„Adolf Ziegner (86), najstariji austrijski bodibilder, nekada je bio bolji i od Švarcenegera. Slikali smo se nedavno u Gracu, na premijeri filma o bodibilding legendama. Taj film je već osvojio 2 nagrade u Americi, od kojih je jedna iz Holivuda“.


Svoje najveće uspehe dostigli ste kod ste živeli u Bačkoj Palanci. Šta vas sada veže za Bačku Palanku obzirom da stanujete u Novom Sadu?

-Dok sam živeo u Bačkoj Palanci, bio sam hapšen i proganjan. Nikada dok sam živeo u Bačkoj Palanci nisam dobio priznanje tipa „sportista grada“ ili „sportista godine“. Nikada nisam dobijao novčanu pomoć za pripreme, putovanja… Imao sam firmu i negde osamdesetih godina sam bio najveći poreski platiša u istoriji grada. U Palanku ne volim da dolazim, jer sam u tom gradu doživeo velika poniženja. Ne samo radi hapšenja, već i zato što su mi putem izvršnog suda prodali dve kuće u Palanci. Još dve su mi ostale. Možda će se Šumska ulica jednom zvati Čelikova ulica. Ja sam Bačku Palanku proslavio u svetu. Nije mi adekvatno uzvraćeno. Da ne pričam šta su radili mom ocu… U malim mestima će vam sve oprostiti, ali uspeh neće po onoj paroli „prorok nikada nije iz mog sela, ali može biti iz susednog ili nekog drugog“.

Da li ovde još uvek imate prijatelja?

-U Palanci imam prijatelja, ali se sa njima retko družim. Oni ne dolaze u Novi Sad, a ja ne dolazim često u Palanku. Neki prijatelji su mi umrli poput Bate Miloševa iz ulice Klare Feješ.

Dolazite li u Bačku Palanku i koliko često?

-Potrudiću se da to bude češće…

Čime se sada bavite?

-Osim bavljenja sportom, pišem tekstove i držim predavanja. Gostujem i na TV kanalima. Svaki dan pratim stručne emisije na stranim jezicima, jer dnevno učim bar dva sata. To je neki minimum. Pre mesec dana sam bio u Austriji u mesto Tal (kod Graca) gde je u rodnoj kući Arnolda Švarcenegera otvoren njegov muzej. U to vreme je u Gracu bila premijera dokumentarnog filma o bodi bilding legendama, pa su i mene pozvali. Držao sam i predavanje na nemačkom i dosta toga smo snimili za arhive. Spremam se i za gostovanje na promociji knjige „Sreća – najveće dobro“, autora Bore Spasića koji je tu knjigu napisao. Bora je moj prijatelj i ne samo on, već i cela njegova porodica.

Da li imate neke planove za naredni period kada je sport u pitanju?

-Planirao sam da osvojim devetnaestu i dvadesetu titulu svetskog prvaka, jer sam osvajao tu titulu osamnaest puta u raznim federacijama. Nadam se da ću to ostvariti, a i ako ne, ni 18 nije malo. Meni je drago da su me se moji Bačkopalančani setili i hvala što sam pozvan da dam ovaj intervju. Ja volim svoje sugrađane i njih ne mešam sa zvaničnim strukturama u gradu. Ali, moram istaći da me nikada nijedan predsednik Opštine u Bačkoj Palanci nije pozvao da mi čestita na tolikim sportskim uspesima ili da mi bar uruči neko simbolično priznanje. Zato priznanje imam od građana i to mi ispunjava srce. U Palanci sam proveo detinjstvo i to nikada neću zaboraviti. Bila su to vremena dok je postojala Jugoslavija… Imao bih o tim davnim vremenima dosta toga da pričam, jer se Palanka od tada mnogo promenila. Uglavnom, na bolje!

D. Z.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *