Božić – praznik neopisive radosti

„Kada je reč o radosnom, dečijem i možda najlepšim praznikom – a to je praznik Hristovog Rođenja koji mi još zovemo i Božić, ne možemo se oteti utisku koji nas prati, a to je da je taj praznik uvek i u svakom smislu ispunjen neopisivom radošću i duhovnim poletom koji tajanstveno zaokuplja duše vernika oko Crkve i oko porodice kao Male Crkve. Neopisivo se ispred naših očiju odigrava taj čudesni splet okolnosti, spoznaja da je Bog sišao među nas i na koji način se sve to desilo. Zaista, u pitanju je možda i najveća tajna koja biva sakrivena, a koja se otkriva čudesno baš tih dana, prohladnog januara kada kandilo i sveće greju srca naša okupljena skupa u Crkvi na Svetim bogosluženjima“.

Ovim rečima započeo je razgovor đakon Branko Batalo o Božiću i božićnim običajima. Postoje zaista brojni običaji, u zavisnosti od podnevlja, a đakon nam je govorio o poreklu i značaju nekih od njih.

-Ima dosta običaja, od kojih je prvo svakako dešavanja na Badnji dan. Potom postoje tri nedelje koje prethode Božiću, prva posvećena deci i zove se Detinjci, druga majkama i zove se Materice, a treća našim očevima i zove se Oci. Ne zaboravimo koleda i vertep koji su se skoro izgubili u našem vremenu, tek se ponegde obavljaju. Zatim, uloga položajnika na Božićno jutro. Sađenje pšenice i prostiranje slame isto, rekao je đakon pri Svetojovanskom hramu u Bačkoj Palanci, Branko Batalo.

On dodaje da pšenica koja se sadi pre Božića ima svoje simbolično značenje, pogotovo kad uzmemo u obzir da je hleb sastavni deo Svetog Pričešća.

-Pšenica svakako predstavlja plodnost, predstavlja meru prosperiteta, kao i uspešnu žetvu. Seme pšenice mora da umre da bi donelo višestruki plod. Ona nas podseća na samog Hrista i zaista nije čudo što se sadi pre Božića. Datumski gledano, pšenica se sadi između praznovanja Sv. Varvare (17. dec.) i Sv. Nikole (19. dec.). Potom se pšenica neguje, seku se listići da bi bila uredna, a kad prođe vreme, onda se daje na dalju upotrebu, u smislu životinjama ili se nađe neka prigodna namena, kaže đakon.

Neki od običaja vekovima su prisutni i čvrsto su ukorenjeni u tradiciju našeg naroda. Često se dešava da ni ne znamo kako je i kada neki običaj nastao, ali se svako od nas trudi da ga ispoštuje. Jedan od takvih običaja je i paljenje badnjaka i sve vezano za Badnji dan.

-Kada kažemo za nešto da je pagansko, a deo je narodne tradicije, treba da se zapitamo šta je to, i kakav je smisao toga. Tako je na primer poznato da su naši paganski preci poštovali i obožavali hrastovo drvo – badnjak. Hrast je bio značajan zbog prirodnih svojstava – hrast je dugovečno i čvrsto drvo. Bio je i simbol boga Peruna, boga koji upravlja gromovima. Danas imamo običaj da se ranom zorom na Badnji dan, domaćin odlazi u šumu da potraži hrastovo drvo, tj. badnjak. Nakon što domaćin poseče, on odnosi u svoj dom da se badnjak spali. Naši preci su u toj vatri videli ponovno rođenje prirode, jer su u badnjaku videli božansko biće, a ono mora umreti da bi se ponovo rodilo, kao žrtvovanje prirode određenom božanstvu. Na badnje veče, domaćin bi sa ukućanima bdeo celu noć, dočekujući zoru. Postoji mišljenje da je badnji dan dobio ime po reči „badanj“, međutim, verovatnije je da je nastalo od glagola „bdeti“, odnosno označavao je dan i noć kad se bdi. Negde u nekim krajevima se kiti badnjak ukrasima, negde se kiti jelka, priča naš sagovornik.

Božiću prethodi božićni post koji traje 40 dana, a tokom praznovanja Božića, nakon svete Liturgije, sprema se svečanija trpeza na kojoj se obavezno nalazi božićna pečenica.

-Razumljivo je razmišljati o pečenici pogotovo kada smo ispostili svih 40 dana i pripremili se za svetu Liturgiju na Božić. Kada tog dana vernik koji je postio i pričestio se, dođe kući, onda zaista može da oseti „utješenije“ kako se to i naziva u Crkvi. Dakle, tog dana se prekida post ali tek nakon svete Liturgije, da bi usledio višednevni period mrsa do Krstovdana 18. januara, baš onako kako je Crkva propisala. Poštujući božanske i crkvene zapovesti, mi zapravo živimo blagočestivim o bogougodnim životom, i to je ono što se preporučuje kada stremimo ka Carstvu Nebeskom, zaključio je đakon Branko Batalo.

D.J.Bujak

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *