BLOG: Danijela Zeljković

Ako ću po nečemu pamtiti naša druženja to je smeh od kog moraš malo da “pustiš u gaće”. Baba bi se već pod stare dane i zakašljala toliko da nam preseče taj ugođaj jednim čvrstim strahom da ćemo je udaviti šalama. Nikad se nigde nisam tako smejala kao sa njih tri.


Mama ume često da kaže da smo ženski “Maratonci”, ali jedino ja još odolevam familijarnom šablonu, u narodu popularnom kao – raspuštenica. Ne opterećuje ih mnogo ta „pogrdna“ reč, samo postaje još jedan dodatni razlog za zabavu i smeh.

Baba ipak ima malo drugačije viđenje stvari, ona misli da je tu neka magija uplela prste i urekla sav ženski rod po njenoj liniji. Ja verujem da se radi o ženama izrazito specifičnog karaktera koje sa godinama dobijaju poprilično jasnu sliku o tome šta se trpi, a šta ne. Opet moram da izuzmem babu jer je ona to sve završavala u kratkom roku, još u ono vreme. Kad kažem sve mislim na dva braka u par godina. Mama i sestra su dale malo dužu šansu.

Nego, smeha i galame je bilo vazda, i sada je tako kada uspemo sve četiri da se sastanemo, ali je to na žalost sve ređe. Mi smo od onih što se „ne deru samo tako pričaju“. Moj muž uvek prepričava prvi dolazak na ručak kod nas i nesigurno stajanje ispred vrata, jer su žamor i galama bili toliko veliki da je bio ubeđen da je u toku ozbiljna svađa i da je možda najbolje da se okrene i ode.Ispostavilo se da je to ipak bio samo još jedan dan ispunjen radošću i smehom, kao pčele radilice, tako i mi zujimo.

O pravljenju ajvara i pekmeza i koordinaciji posla moje babe može duže malo da se pripoveda. Nije se znalo ko će koji deo da radi, al’ se znalo koje operacije se izvode i kojim redom tako da posao nije trpeo, a žene su se smenjivale kako su stizale, što mi, što komšinice, što rođake, drugarice. Ruke su radile, prale, čistile, mlele, mešale i bez bilo kakve pometnje posao bi bivao završen. Energija prisutnih žena koja bi se stvorila kao kojekakav portal vodila vas je u carstvo zvano matrijarhat.

Mirisale su kafe, pečene parike, vatra smedervca i mokri beton. U sumrak mirisao je i umor, ali su staklene tegle lupkale jedna u drugu sve ponosne na nas, kakva li smo dela stvorili. A time su se hranila gladna čeljad, kako su se njihovi stomaci punili tako se i punila duša. Jer svako ko je jednom prisustvovao ovakvom događaju zna da je ljubav ta koja je dala ukus i krajnji šmek i pomalo srbijansko poreklo moje babe. Paprika je ipak u njenim rukama drugačije mirisala.

Sinoć sam sedela sa ćerkom na terasi upijajući utiske i sklapajući slike u jedno lepo sećanje na proslavljen rođendan. U jednom momentu je počela da se smeje do suza pa čak i gubeći dah. Gledala me je u oči i neprekidno se kikotala pokušavajući da „ne pusti u gaće“. Nisam je smirivala niti sputavala jer od svih mojih dobrih osobina i vrlina pre svega joj žeilm da nasledi baš tu. Da se smeje do suza i upi*ki od sreće.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *