Bačkopalančanin Aleksandar Tot: Bogata naučna karijera u Švedskoj

Aleksandar Tot iz Bačke Palanke, trenutno postdoktorski istraživač na prestižnom Kraljevskom institutu tehnologije u Švedskoj, do sada je objavio 85 naučnih radova u brojnim naučnim časopisima, a za svoj naučni rad iz oblasti hemije osvojio i nagrade.


Trenutno intenzivno radi na razvoju novih klasa vodenih alkalnih baterija.

Osnovnu i srednju školu završio je u Bačkoj Palanci, nakon čega upisuje Prirodno-matematički fakultet u Novom Sadu gde je i doktorirao u oblasti hemije. Početkom 2021. godine preselio se u Švedsku, gde živi i danas.

-Formalno, moje školovanje se završilo u julu 2019. godine, kada sam doktorirao iz oblasti hemije na PMF-u u Novom Sadu, gde sam radio na razvoju novih formulacija farmakološki aktivnih komponenti i nutritijenata za poljoprivedne kulture. Još tokom doktorata sam imao dva značajna internacionalna iskustva od po šest meseci gde sam se usavršavao iz oblasti računarske hemije i programiranja. Prvo je bilo u Ljubljani, tokom 2016., gde sam radio na Fakultetu za hemiju i hemijsku tehnologiju, a drugo na Univerzitetu u Lilu (Francuska) tokom 2018. godine, priča Aleksandar za „Nedeljne novine“.

Nakon završenog doktorata ostaje na PMF-u u Novom Sadu gde je nastavio istraživanja i rad u nastavi, sa željom da nastavi dodatna usavršavanja u zvanju postdoktorskog istraživača. To je period koji je, kako kaže Aleksandar, bio nezgodan po pitanju globalno-političke situacije, pošto je ubrzo nakon doktoriranja usledila COVID pandemija i je eksperimentalna naučna aktivnost na globalnom nivou je svedena na minimum.

-Tada je došla do izražaja prednost računarske hemije koju sam usavršavao i koja mi je omogućila da nastavim naučnu produktivnost razvijajući različite prediktivne modele za farmakološku aktivnost i objašnjavajući makroskopske veličine na osnovu molekulskih interakcija. Početkom 2021. sam se preselio u Švedsku, gde sam započeo karijeru postdoktorskog istraživača na prestižnom KTH (Kraljevski institut tehnologije) u Stokholmu, gde radim i dalje, navodi Tot.

Za svoj naučni rad Aleksandar je dobio nagrade kako u Srbiji, tako i u inostranstvu. Među prvima je nagrada za najboljeg mladog istraživača u Srbiji koju je dobio 2017. godine. Istakao nam je još dve, njemu posebno drage.

-Godine 2017. godine sam postao laureat nagrade “Dr Zoran Đinđić za najboljeg mladog istraživača u 2016. godini”, koja se dodeljivala najuspešnijim naučnicima mlađim od 35. godina. Pored te nagrade istakao bih još dve koje smatram veoma značajnim u mojoj karijeri. Prva je nagrada Ragnar Soderberg fondacije u 2022. godini, koja se dodeljuje perspektivnim mladim naučnicima na prostoru Švedske. Deo nagrade je podrazumevao i učešće na 71. Lindau konferenciji sa Nobelovim laureatima (Lindau Nobel Laureate Meeting), gde sam bio jedan od predstavnika švedske delegacije. To je bila jedinstvena prilika gde sam se našao u društvu 100 mladih naučnika iz celoga sveta i 25 nobelovaca iz oblasti hemije i fizike. Bilo je neverovatno iskustvo slušati predavanja od najbrilijantnijih umova našeg doba, kao i upoznati se sa kolegama sa različitih Univerziteta i prošiti svoja iskustva i vidike, kaže Aleksandar.
Nagrada koja mu je posebno draga potiče od studenata PMF-a u Novom Sadu, gde je naučnik iz Bačke Palanke proglašen za najboljeg asistenta u nastavi u periodu od 2016-2018. godine. Naime, svaki profesor i asistent na Univerzitetu podleže anonimnom ocenjivanju od strane studenata kojima je predavao u školskoj godini. Po oceni više od 500 studenata u tom period Aleksandar je nagrađen za edukativni rad iz oblasti analitičke i računarske hemije u tom periodu.

Od dolaska u Švedsku na Kraljevski univerzitet, Aleksandar se bavi istraživanjem i razvojem vodenih baterija.

-Od mog dolaska na katedru za Primenjenu fizičku hemiju na KTH u grupu profesora Larsa Kloa, počeo sam intenzivno da radim na razvoju novih klasa vodenih alkalnih (natrijumove, litijumove, magnezijumove i cinkove) baterija. Grupa u kojoj radim se većinom bavi razvojem solarnih ćelija u kojima učestvujem sa manjim intenzitetom, a moje zaduženje je bilo da razvijem laboratoriju za razvoj i istraživanje vodenih baterija u saradnji sa kolegama sa Univerziteta u Upsali, rekao je on.

Aleksandar nam otkriva da su istraživanja iz vodenih alkalnih baterija stekla ogromnu popularnost poslednjih godina, pošto se pokušava smanjiti opasnosti koje potiču od toksičnih rastvarača i elektrolita u komercijalnim alkalnim baterijama.

-Takođe, pokušava se smanjiti upotreba skupih komponenti i teži se proizvodnji tzv. Zelenih baterija, koje bi bile bazirane na vodenim rastvaračima uz određene biokompatabilne aditive. Takve baterije bi imale po teoriji manji inicijalni kapacitet i snagu, ali duži vek trajanja i ne bi postojale opasnosti od ozbiljnih akcidenata. Kao rešenje problema smanjenog kapaciteta i snage, radim na upotrebi dvovalentnih alkalnih baterija, prvenstveno baterija na bazi magnezijuma i cinka, koje teorijski imaju duplo veći kapacitet u odnosu na monovalentne (litijumske ili natrijumove). Pored toga, radim zajedno sa RISE institutom (Naučni institut Švedske) i na projektu robotizacije istraživanja vodenih baterija, od automatizacije samog sklapanja baterija i preliminarnih istraživanja njihovih performansi, do tzv. “post-mortem” analize odnosno njihove reciklaže i analize komponenti nakon što se završi vek trajanja baterije, dodaje Tot.

Kao što smo već istakli, Aleksandar je do sada objavio 85 naučnih radova u međunarodnim časopisima. Oblasti kojima se bave su brojne, ali najčešća tema je upotreba jonske tečnosti.

-Jonske tečnosti su relativno nova klasa jedinjenja koje se u savremenoj nauci smatraju “zelenim” rastvaračima, pošto za razliku od poznatih rastvarača ne isparavaju, nisu zapaljive i mogu se dizajnirati da budu od potpuno biokompatabilnih i netoksičnih komponenti. Ako bih izdvajao najprestižniji časopis u kom sam objavio rad to je Chemical Engineering Journal, koji je među tri najkvalitetnija inženjerska časopisa u svetu. Tu smo objavili rad o robotizaciji procesa brzog analiziranja vodenih litijumskih baterija, i sa ponosom mogu da kažem da smo prvi u naučnom svetu koji su ovako nešto uradili, ispred renomiranih kolega iz Munstera i Ulma, koji su pioniri automatizacije procesa za istraživanja baterija.

Po pitanju naučnih radova, u Aleksandrovom slučaju vidi se klasičan primer progresa tokom naučne karijere. Na početku doktoratam je kako priča, radio većinom na fundamentalnim ispitivanja rastvora jonskih tečnosti i njihovim termodinamičkim karakteristikama. Praktično, čista teorijska i fizička hemija koja objedinjuje matematičke i fizičke modele kojima se opisuju eksperimentalni hemijski rezultati sa ciljem razumevanja međumolekulskih interakcija. Što bi se u školi reklo, sve najgore oblasti na jednom mestu.

-Većinu radova u tom period smo publikovali u časopisima poput Journal of Chemical Thermodynamics i Journal of Chemical Engineering Data. U ovoj fazi sam stekao veoma dobra fundamentalna znanja i zajedno sa iskustvom iz računarske hemije i modelovanja polako sam prešao na primenjiviju oblast, a to je formulacija jonskih tečnosti tako da imaju različita terapeutska dejstva (najčešće antiinflamatorna) ili da se koriste kao nutritijenti tokom ishrane biljaka. Tada se značajno proširio tip časopisa u kojima smo objavljivali radove, i varirao je od Journal of Molecular Liquids, gde smo najčešće publikovali radove koji su objašnjavali mehanizam delovanja i novih formulacija i dalje se bazirajući na fizičkoj hemiji uz podršku računarskog modelovanja, do časopisa poput Food Chemistry, Chemosphere, Ecotoxicological and Environmental Safety, Environmental Science and Pollution Research, gde smo objavljivali potpuno primenjive radova kako bi pokazali da naše formulacije daju konkretan rezultat, priča naš sagovornik.

Nakon prelaska u oblast baterijskih tehnologija promenio se i tip časopisa u kojima objavljuje radove, tako da su trenutno aktuelni časopisi iz „Science“ i „Nature“ porodice, poput Nature Communications, Scientific Reports, Journal of Physical Chemistry, Chemical Communications…
Aleksandar je bio i koautor i velikog broja kolaborativnih radova, većinom iz oblasti medicinske hemije gde je pomagao kolegama sa svojim poznavanjem računarskog modelovanja, praveći modele kako određeni lek deluje na promene u DNK ili na različite receptore.

Na pitanje koji su mu poslovni planovi, Aleksandar nije imao precizan odgovor, ali njegova želja je da se još više približi primenljivoj industriji.

-Ako ostanem u svetu akademske nauke, onda je izvesno da ću težiti ka promeni sredine kako bih se dodatno obrazovao i napredovao. Ali gledajući svoj put, gde sam krenuo od fundamentalne i teorijske hemije i sve se više približavao primenljivim oblastima, trenutni plan je da se još više približim primenljivoj industriji. Zanimljivo je da kada teorijski posmatramo neki problem, uvek nađemo idealno rešenje koje se najčešće ispostavi da u praksi ne funkcioniše kako smo zamislili. Tako da je moj osnovni cilj da se potpuno posvetim primenljivoj grani hemije i da svakodnemo imam osećaj zadovoljstva što uređaji i formulacije koje usavršavaš stvarno funkcionišu imajući koristan efekat u društvu, rekao nam je na kraju naučnik rodom iz Bačke Palanke Aleksandar Tot.

D. J. Bujak

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *