Bačka Palanka, 20. oktobar 1944. godine

Opština Bačka Palanka danas je, 20. oktobra obeležava 81 godinu od oslobođenja grada u Drugom svetskom ratu. Bačka Palanka taj dan svake godine proslavlja kao Dan opštine, a šta se tačno dogodilo tog 20. oktobra 1944. godine na teritoriji naše opštine, za „Nedeljne novine“ ispričao je prof. dr Svetozar Boškov, istoričar, zaposlen na Odseku za istoriju Filozofskog fakulteta u Novom Sadu.
-Malo se zna o događajima koji su se odigrali 20. oktobra 1944. godine u našem gradu i oni se zasnivaju isključivo na svedočanstvima pojedinaca koji su učestvovali u tim događajima. Ta svedočanstva govore da su članovi Bačkopalanačkog partizanskog odreda ušli 19. oktobra u naš grad i da su već tada poslednje okupatorske jedinice napustile Bačku Palanku. Narednog dana, 20. oktobra, održan je skup partizana u porti pravoslavne crkve kada su formirani i prvi organi nove vlasti. Verovatno je to razlog zašto se 20. oktobar slavi kao dan oslobođenja našeg grada.
-Nešto kasnije u grad ulazi i Osma vojvođanska brigada bez trećeg bataljona koji se kretao ka Novom Sadu. Ovaj bataljon je prilikom napredovanja ka Novom Sadu vodio borbe sa zaostalim delovima okupatorske vojske kod Čelareva. To je, po svemu sudeći, bio poslednji okršaj sa neprijateljskim jedinicama na području Bačke Palanke i okoline.
-I 958. puk ruske Crvene armije nalazio se 20. oktobra u okolini Bačke Palanke, ali se povlačio u pravcu Srema istog dana ujutru i nije ulazio u grad zato što su već narednog dana vršene poslednje pripreme za formiranje Sremskog fronta na čijoj prvoj liniji se nalazila i naša opština i naš grad. Mala grupa ruskih vojnika ulazi u Bačku Palanku tek 25. i 26. oktobra iz pravca Gajdobre, a narod ih dočekuje sa velikim oduševljenjem.
-Iako je Bačka Palanka oslobođena od okupatora opasnost po grad i narod u njemu nije prošla, jer su borbe u Sremu nastavljene nesmanjenom žestinom. Bombardovanje grada sa Sremske strane je nastavljeno i posle 20. oktobra pa se sigurnost u Bačkoj Palanci nije mogla garantovati do potpunog povlačenja okupatora sa područja cele zemlje. Tek onda se moglo reći da je opasnost po Bačku Palanku i njene stanovnike u potpunosti otklonjena.
-U skoro svakom naselju naše opštine postoje spomenici koji su posvećeni poginulim i stradalim u narodnooslobodilačkoj borbi tokom Drugog svetskog rata. Samo u Bačkoj Palanci ih ima nekoliko. Na izlazu iz Bačke Palanke prema Novom Sadu nalazi se spomenik „Čamac“ koji je ostao kao uspomena na ilegalni put kojim su se preko Dunava prebacivali novi dobrovoljci za partizanske jedinice u Sremu i kojim su se transportovali partizanska štampa i propagandni materijal. U Dositejevoj ulici nalazi se „Baza Stojakovića“ u kojoj su stradali Klara Feješ, Žika Popović i Ratko Vidović. Te večeri u istoj kući samo u drugom skloništu preživeli su Dušan Alimpić – Vlada, Bogdan Stojaković i Leposava Andrić – Baba. Ispred Doma zdravlja nalazi se spomenik lekaru, humanisti, revolucionaru i narodnom heroju dr Mladenu Stojanoviću. U njegovu čast, ali i doprinos koji je dao u narodnooslobodilačkoj borbi i zbog ugleda koji je imao među narodnim herojima Bosanske Krajine, selo Bukin preimenovano je u Mladenovo, jer su za vreme kolonizacije 1946. godine u njega naseljeni kolonisti iz tog kraja. U krugu nekadašnje kasarne u Bagremari nalazi se i spomen obeležje Jovanu Beljanskom – Lali, takođe narodnom heroju rodom iz Zmajeva kod Vrbasa, koji nas podseća da je na tom mesto bio Centar za obuku opštenarodne odbrane koji je nosio njegovo ime. Bačka Palanka ima i grobno mesto palim ruskim borcima.
-Ništa manje značajna nije ni spomen ploča koja se nalazi na uglu ulica Jugoslovenske armije i Svetozara Miletića, a koja označava mesto gde se nekad nalazila kuća Vitomira Popovića u kojoj su se tokom 1941. godine održavali ilegalni sastanci KPJ na kojima su donete značajne odluke za razvoj i širenje Narodno-oslobodilačkog pokreta u ovom kraju.
-Posledice rata su uvek teške i podrazumevaju žrtve i stradanja. Ne treba da zaboravimo da su ovi spomenici iz perioda Drugog svetskog rata uspomene na ljude koji su dali svoje živote da bi buduće generacije živele slobodno. Da li su ideje komunizma ili socijalizma bile ispravne ili ne o tome će suditi današnje i buduće generacije, ali treba da budemo svesni da su ti ljudi dali ono najdragocenije – svoj život, da bismo mi danas živeli u slobodnom gradu i slobodnoj državi. To treba da poštujemo i cenimo, jer ko ne ceni svoju prošlost neće ceniti ni tuđu.
D. J. Bujak



