Amaterska pozorišta su ostrva kreativnosti i raskoši

Bačkopalanačka glumica Dragana Bosnić profesionalno se bavi pozorištem već 30 godina. Završila je Akademiju u Novom Sadu, u klasi profesora Petra Banićevića. Nakon završene glume, profesionalno je bila angažovana u pozorištima u Subotici, Beogradu, Somboru, kao i u makedonskim gradovima Skoplju, Velesu, Kumanovu…


U Makedoniji je predavala i aktersku igru u baletskoj školi i bavila se raznim obukama kao što su veštine verbalne i neverbalne komunikacije, obuke za javni govor, a trenutno radi na pripremi programa za mlade pod nazivom „Ide gas“. U pitanju je introspektivna metoda kojom se formiraju apstraktni načini razmišljanja, koji se posle realizuju u realnom životu.

-Gluma je moja profesija, glumom se bavim i u okviru individualnih projekata. U okviru takvog jednog projekta sarađivala sam sa glumcima amaterima iz Bačke Palanke, u pitanju je predstava „Oluja“. Još uvek igram moju monodramu „Žena sa kesom na glavi“ i planiram i dalje da je igram jer je u pitanju lična životna priča jedne žene koja je doživela brodolom, priča Dragana za „Nedeljne novine“.

Kako kaže, jedan od ključnih projekata za njenu dosadašnju karijeru bio je projekat od prošle godine „Svetlo iz očeve kolibe“ koji je realizovan u saradnji sa našim pesnikom Selimirom Radulovićem.

-Selimir ima jednu hrišćansku interakciju sa ovim svetom. Ceo projekat je bio jako veliki izazov jer je i sam tekst bio veoma obiman, ali ne samo to, nego i žanrovski zahtevalo da napravim pomeranje u interpretaciji poezije. Postoje određena pravila kako se poezija govori, a ovo bih ja nazvala scensko izvođenje, ili scenska interpretacija jer je na granici glume i recitovanja, dodaje Dragana.

Naša sagovornica vredno radi na pripremi nove predstave pod nazivom „Libo azbukoprotres 21. veka“. U pitanju je predstava inspirisana životom i delom Save Mrkalja, našeg prvog reformatora azbuke odnosno ćiriličkog pisma.

-Za mene je to izazov na jedan drugačiji način jer postoje razne polemike i diskusije na temu reformisanja azbuke. Ono što želim da naglasim u toj predstavi jeste da mi svi moramo prihvatati istorijski kontekst u kome se narod u određenom trenutku nalazi, prihvata promene i uzima ono pozitivno iz njih, kao i nadovezivati se na naše prethodnike. Dakle, da ne dolazimo stalno u konfrontaciju da li prihvatamo ono od Save Mrkalja ili Vuka Karadžića ili neke savremene lingvističke pristupe, jednostavno tako je bilo u tom trenutku. Tada su u upotrbi bila četiri pisma i Sava Mrkalj je dao čvrstu osnovu za azbuku, istakla je glumica.

Dragana Bosnić je selektor Zonske smotre amaterskog pozorišta, te itekako ima uvid u amatersku glumačku scenu koju ocenjuje kao jedno pravo blago koje kao društvo imamo.

-Rekla bih da je amaterska scena jedno ostrvo kreativnosti i raskoši onoga što nam u ovom trenutku najviše nedostaje, a to je da radiš nešto što voliš bez naknade. To rade naši amateri koji pored svojih obaveza, zaposlenja, ko zna kakvih materijalnih ili porodičnih situacija, odvajaju vreme da bi radili pozorišne predstave. Predstave su veoma visokog kvaliteta i ono što je najvažnije, imaju izuzetne tekstove, režijski i rediteljski pristup, glumački izraz koji je vrlo često ujednačen. Izdvojila bih grupu iz Kisača koja se veoma edukuje na tom polju, izjavila je Dragana.

Kada je u pitanju pozorišna i uopšte kulturna scena u Bačkoj Palanci, Dragana kaže da oni koji se trenutno bave amaterskom glumom održavaju pozorišni život na respiratorima, s tim da smatra da je neophodna saradnji između svih onih koji se bave tim vidom umetnosti.

-Ono što mogu da kažem kao neko ko je radio sa amaterima u Bačkoj Palanci, jeste da je to jedan ozbiljan potencijal, ali da su ljudi pomalo opterećeni jednim duhom koji miriše na provincijski duh. Teško prihvataju promene, sugestije ili kritike. Mislim da će ovo što Nenad Erečković i Marija Bursać rade tek davati rezultate jer tu je neophodan kontinuitet. S tim da moram da napomenem da je Nenad Erečković neko ko jeste dugo u ovom poslu i zaista se trudi da pozorišni amaterizam opstane u maloj sredini kao što je Bačka Palanka, kaže Dragana.

Glumica se dotakla i teme zgrade pozorišta u Bačkoj Palanci, s obzirom da je ta tema, kako i sama kaže svako malo aktuelna. Dragana kaže da se mnogo priča i piše na tu temu, a sve sa željom da se pronađe krivac za to što pitanje objekta pozorišta još uvek nije rešeno.

-Krivac, čak i ako se pronađe ili ukoliko postoji, ništa se ne menja. Pozorište nije zgrada. Dešavalo se u mnogim gradovima da pozorišta rade i opstaju u nekim starim zapuštenim domovima kulture i imali fantastične predstave, a nakon što dobiju novu zgradu, jednostavno se sve gasi. Pozorište je kada jedan gleda, jedan nešto izvodi, to je teatar. Tako da mislim da potenciranje na raspravu oko tog problema donosi samo dodatnu iritaciju ljudima koje umetnost interesuje, a njih je ionako mali broj. Nažalost, došlo je vreme da, umesto ono što je na pozorišnoj sceni, napravi proboj sa scene na publiku, mi imamo situaciju da se ono što publika donosi sa ulica i iz svojih kuća, preliva na scenu, zaključila je naša sagovornica.

D. J. Bujak

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *