Akademik Rajko Igić: Čovečanstvo je na „Titaniku“

U Evropi se danas vodi rat koji se sve više širi. Malo je zemalja koje pokušavaju da nateraju zaraćene strane na pregovore i zaustave rat; mnoge se svrstavaju na jednu ili drugu stranu i pobednici jedva čekaju da podele plen. Na Dalekom istoku, Kina i SAD se pripremaju za još veći sukob.


Da li medicina može pomoći da učesnici ratova otpočnu mirovne dogovore i sprečiti nove ratove? Može li ona svima ukazati da od stotine do hiljade izgubljenih života dnevno u Ukrajini i – od nedavno – skoro toliko u Rusiji nisu neophodne radi otimanja bogatstava i uticaja, već da nas zbog pohlepe verovatno čeka i atomski rat. Tako je ceo svet danas ukrcan na „Titanik”.

Evo šta sam uradio kao lekar i izbeglica zbog rata u Bosni i Hercegovini koji je trajao od marta 1992. do decembra 1995. godine. U tom ratu je život izgubilo oko 140.000 Muslimana, 97.000 Srba i 28.000 Hrvata, a više od dva miliona ljudi je raseljeno – tvrdi Cvitković (Hrvatska ljevica, 1996). U 1998. godini sam poslao pismo s nekoliko priloga u vodeći medicinski časopis s predlogom – hajde da razmotrimo da li i kako medicina može doprineti prevenciji rata i okončanju postojećih ratova. Pomenuo sam reči Rudolfa Virhova (Rudolf Virchow, 1821-1902), čuvenog nemačkog patologa i političara koji je tvrdio da medicina mora učestvovati u političkim odlukama kako bi se sprečile bolesti, patnje i umiranja – tako se rodila preventivna medicina. Priložio sam članak američkog Nobelovca Dadli Heršbaha pod nazivom „Delfin pročanstvo” (Dudley Herschbach: The dolphin oracle) u kom se pledira za međusobnno komuniciranje, a naveo sam i reči Antona P. Čehova: „Čovek je žrtva u apsurdnom svetu”.

U novembru, 1998. godine, Ričard Smit (Richard Smith), glavni urednik britanskog medicinskog časopisa (British Medical Journal, BMJ) mi je pisao: – Priznajem da je moja prva reakcija na vaše pismo u kome ukazujete da postoji način da ratove sprečavamo ličilo na nemoguć poduhvat. Ali kada sam razmišljao i pročitao priloge iz vašeg pisma, učinilo mi se da možemo nešto uraditi. Često je predamnom Ajnštajnov savet: Bolje je upaliti sveću nego da živimo u mraku. Razgovaraću s mojim kolegama iz redakcionog odbora na koji bi način mogli doprineti vašoj misiji.

Februara sledeće godine, stiglo mi je drugo Smitovo pismo, ovog sadržaja: Posledica vašeg pisma je uvodnik koji smo objavili u našem Božićnom izdanju časopisa. Isti se nalazi na veb stranici BMJ i već smo primili brojne reakcije.

Evo o čemu su tri člana redakcije pisala u božićnom izdanju BMJ. Imaginativno razmišljanje pokazuje da medicina može doprineti miru i obustavljanju rata. U članku se navodi da na svakog vojnika ubijenog u borbi gine jedan vojnik koji nije učesnik u borbi i 14-15 civila gubi život zbog lošeg skloništa, hrane, vode, epidemija – oni su nekoliko puta fizički i psihološki ranjavani. Svi medicinski radnici, posebno najbolje educirani, treba da se međusobno udruže u osnivanju međunarodnih sporazuma koji će određivati oružje koje se, pored nuklearnog i biološkog, ne sme koristiti (npr. kasetna municija; Rusija i SAD nisu potpisale zabranu korišćenja tog oružja).

Autori su pomenuli sledeće Virhovljeve reči – „Medicina je društvena nauka, a politika nije ništa drugo nego medicina na velikoj skali”. Proizilazi da reč medicinskih udruženja treba da se danas čuje u Rusiji, SAD, Ukrajini i nizu zemalja učesnica u tom evropskom ratu. Rat danas bukti na daleko većoj skali od onog u Bosni i Hercegovini ili na Kosovu. Medicina ne sme okretati glavu i praviti se da ne vidi stradanje i patnju vojnika, gomile mrtvih tela, izbeglice i ratna razaranja. U ratu ginu i civili, uključujući starce i decu. Najopasnije je širenje rata na Rusiju jer ako se ta zemlja nađe pred porazom, Rusi će upotrebiti atomsko oružje.

Kada je „Titanik” tonuo, tvrdi se, neki su se iz donjih kabina penjali u gornje-luksuzne i pljačkali vredan nakit, zlato i novac. Međutim, to bogatstvo nisu dugo imali u rukama.

U Srbiji se već dugo svađamo oko rudarenja jednog metala, koje će zemlji doneti bogatstvo kroz 10 godina, a mi se oko tog blaga već otimamo. Ranija vlast, koja je pozvala moderne rudare, ne želi da sadašnja vlast pripiše sebi taj istorijski poduhvat. Možda je cilj starijoj ekipi – „smenimo sadašnju vlast, pa ćemo mi krenuti s kopanjem”. Izgleda da su se ti političari setili velikog poteza srpskih vladara iz 13. veka koji su pozvali Sase, iskusne rudare i čak im dali nezavisnu opštinu, samo da rudarenjem srebra, zlata, gvožđa i kovanjem novca i raznih predmeta omoguće prosperitet zemlje.

Verovatno je kod nas danas u pitanju spor o tome ko će početi rudarenje i ući u istoriju; ako istorije uopšte bude, jer nije poznato da li će ovaj Titanik stići na odredište. Sadašnji evropski rat je, kao i nekoliko prethodnih, posledica sebičnosti i otimanja prirodnih bogatstava i kontrole Istočnog područja Evrope, ne samo Ukrajine već verovatno i Rusije. Izgleda da biološka evolucija nije unapredila čoveka u odnosu na mnoge sisare kod kojih jedinka obeležava „svoj prostor” i kada u njega zagazi druga, nastaje žestok sukob. Čovek je očigledno involuirao, tj. otišao korak nazad, jer velike i moćne grupe (države) obeležavaju „svoju interesnu zonu”, naravno i prirodno bogatstvo u njoj.

Ali, neće posledice ovog pohoda na Istok biti onakve kakve su bile u doba Napoleona i Hitlera. Čovek je u međuvremenu stvorio mogućnost užasnog samouništenja, ako odpočne atomski rat. Mada je desetogodišnje pripremanje Ukrajine da se primakne Zapadu bilo polu-uspešno, pitanje je da li je to bio racionalan postupak. Teško je proniknuti u sebične namere vođstva interesnih zona, oni su egoisti koji u ovom ratu zaboravljaju da je celokupno čovečanstvo na Titaniku koji će se potopiti čim eksplodira prva atomska bomba i uslede druge.

Neće nuklearne eksplozije, poput onih u Hirošimi i Nagasakiju biti usamljene, brojne su takve i mnogo jače naprave u rukama više država. Ovaj rat i druge ratne katastrofe mogu prevenirati udružene medicinske snage, uključujući prominentne medicinske stručnjake. Poslušajmo velikog urednika Smita, članove njegove redakcije BMJ i nedavni apel protiv atomskog rata grupe urednika medicinskih časopisa koju predvodi sadašnji urednik BMJ, dr Kamran Abasi (Abasi i saradnici, 2023), jer medicina je lek protiv sebičnosti.

Doktori i svi medicinski radnici mogu uticati na celokupan narod zemalja koje na bilo koji način, direktno ili indirektno, učestvuju u ovom i svakom drugom ratu. Tako se formira antiratno raspoloženje koje vrši snažan pritisak na zaraćene strane i pomagače rata.

Autor: Dr Rajko Igić

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *